Izbjeglički život u Sedri konačno liči na onaj koji uređena zemlja može ponuditi. Vlasnik hotela Halil Bajramović nije pobornik teze da je u migrantskoj krizi država zakazala.
– Ne, nije zakazala, samo je postalo očigledno njeno stanje. Ista stvar se desila i nakon poplava, isto bi bilo što god bi nas zadesilo, kaže nam Bajramović.
Časovi tenisa
Pored pristojnog smještaja, brige humanitaraca i ljekara, relaksirajućeg ambijenta za osobe koje su doživjele traumu, Sedra nudi i mnogo više.
– Sve izgleda kao veliki dječiji vrtić. S obzirom na to da u sklopu Sedre imaju teniski tereni, predložiću sportskim klubovima i humanitarcima da izbjegličkoj djeci pruže časove tenisa. Pored terapeutske osnove, toj djeci na putu ka Evropi, a koja su jako motivirana, mogla bi se dati šansa za bolji život već sad. Jedni odlaze, nove porodice dolaze, ali će svi oni sa sobom u Evropu ponijeti jednu snažnu uspomenu iz Sedre. To se ne može porediti sa uspomenama koje će imati migranti koji su još bez adekvatnog smještaja, napominje Bajramović.
A većina ih je bez smještaja, takozvani samci između 18 i 30 godina, koji spavaju u parkovima, napuštenim objektima, šatorskom naselju u Velikoj Kladuši i u Đačkom domu Borići u Bihaću.
Njihova situacija još nije riješena. Pregovori o centru u Agrokomercu nikad nisu odbačeni ni realizovani, predložena sanacija doma u Borićima kasni, ali i ona je motivirana potrebom da migranti prežive zimu. Trajnog rješenja još nema.
– Problemi se ne mogu rješavati održavanjem pres-konferencije za pres-konferencijom. Konkretno, ovaj problem sa migracijama rješava se rigipsom, grijanjima, krevetima, mokrim čvorovima i krovovima, poručuje Halil Bajramović.
A u Unsko-sanskom kantonu bilo je desetine konferencija o migrantima. Održavali su ih gradonačelnici, humanitarne organizacije, policija, stranke, Gradsko vijeće, Skupština Kantona, premijer i ministri, radne grupe i međunarodne organizacije.
– Smiješno je govoriti da je ovo ogroman problem, to je samo nekoliko hiljada ljudi, koje bilo koja država bez velikog tereta može smjestiti. U pitanju je šleper graha, imamo li ga ili nemamo. Ovi ljudi ne žele da ovdje ostanu, oni idu, dolaze po njih, odoše na svake načine. Čim se riješio smještaj u Sedri, napetost je nestala. Kamo sreće da su odmah riješili i centar za samce, danas bi se problem smatrao završenim, konstatuje vlasnik Sedre.
Dupli kapaciteti
A država i Ministarstvo sigurnosti u potrebi su za odgovarajućom lokacijom. Mogući prostori su još ratom uništeni, drugi su privatizirani, za treće ne postoji suglasnost lokalnih zajednica.
– Potpuni je nonsens govoriti sa političke pozicije kako se neće dozvoliti gradnje imigracionih centara u Unsko-sanskom kantonu, kada su migranti i izbjeglice već u Unsko-sanskom kantonu, sviđalo se to nama ili ne. To je čisto samoobmanjivanje, neprihvatanje očiglednosti situacije u kojoj se nalazimo, smatra Bajramović.
Oko 150 osoba nastanjuje Sedru, a međunarodne organizacije pripremaju uslove za duplo veći broj. Porodice sa djecom smatraju se riješenim, a sada su na redu i samci imigranti.
/oslobodjenje.ba
